2018-05-15 10:33:07

Osmaši u Dalmaciji

Dalmaciju sam posjetila jednom, ali samo gradove do Šibenika, tako da sam u Splitu, Trogiru, Stonu i Dubrovniku bila po prvi put. Najviše me zadivio Dubrovnik. Puno sam puta vidjela slike Dubrovnika, ali nijedna nije dočarala njegovu stvarnu ljepotu. Jako mi se svidjela Onofrijeva fontana iz koje je tekla svježa i čista voda koja nam je lijepo prijala nakon zamornog šetanja Dubrovačkim zidinama. Kada smo se popeli na zidine vidjeli smo cijeli Dubrovnik i predivno more koje ga okružuje. U luci su bila tri kruzera koji su pristali u Dubrovniku, a iz njih je izašlo puno turista različitih vjera i rasa, najviše je bilo azijskih naroda, rekla bih, Kineza i Indijaca. Iako ne volim gužve po gradovima to mi u Dubrovniku nije ni malo smetalo i uživala sam u svakom pogledu jer je zaista predivan grad koji je zasluženo tako poznat.

Stare zidine svih dalmatinskih gradova obrasle su predivnim cvijećem koje majka, sestra i ja u cvjetnjaku pokušavamo uzgojiti, ali većinom prežive samo jednu godinu. Zovemo ih brečići jer kada se cvijet stisne rukom izgleda kao da je psić otvorio usta, a kada se stišće i opušta više puta zaredom izgleda kao lajanje. No ondje visoko, u starim zidovima, na lukovima i u dijelovima starih kuća rastu bez doticaja ljudske ruke, netaknuti već godinama, možda i stoljećima, otporni na sve vremenske uvijete i sva događanja u gradovima u kojima rastu.

Rijeka Krka tvori čudesan nacionalni park u kojem je bilo predivno šetati uz silnu vodu koja se slijeva i tvori prekrasne slapove. Najveći i zacijelo najljepši slap je Skradinski buk koji čine mnoge sedrene barijere nastale taloženjem vapnenca tisućama godina. Bilo mi je zanimljivo čuti kako je na rijeci Krki bila prva hidroelektrana u Europi, druga u svijetu, nakon one na slapovima Niagare koju je napravio naš poznati znanstvenik Nikola Tesla.

Posjet Splitu će mi zauvijek ostati u sjećanju jer sam tamo upoznala prijateljicu s kojom sam se nastavila družiti cijeli izlet i s kojom sam ostala u kontaktu nakon ekskurzije. Na Poljudu, nogometnom stadionu u Splitu, bilo mi je pomalo dosadno jer nisam zaljubljenica u nogomet, ali sam slušala vodiča kroz Poljud jer mi je bilo zanimljivo slušati splitski govor.

Obilazak ninske solane mi se svidio jer sam naučila mnogo novih stvari o soli. Mislila sam da postoji samo jedna vrsta soli, ali tamo su nam rekli da postoji još i cvijet soli koji je puno zdraviji od obične soli jer je u njemu otopljeno još mnogo minerala koji daju poseban okus toj soli. Nastaje u toplim danima kao tanki sloj na površini vode koji se drvenim lopatama bere ručno, kao i sve u ovoj solani, pa je zato solana dobila ekološki certifikat kao jedina solana na Jadranu u kojoj se sve radi bez strojeva.

Ovaj mi se izlet jako svidio i nadam se da ću Dalmaciju uskoro posjetiti ponovno.

Laura Zulijan

 


Osnovna škola Svetvinčenat