Djeca su napravila i prezentirala svoju knjigu budućnosti, a to su sofisticirane sprave, s puno gumbića: on, off, start, restart, stop i slično. Dali su mašti na volju i sve je izgledalo simpatično i futuristički. Neki su dali prednost knjizi kakvu danas imamo.

Na pitanje da na svojem kozmičkom putu sretnu Spocka, E.T.-ja ili Yodu koju knjigu bi predstavili kao svoju svemirsku osobnu kartu (uz kratki komentar zašto baš tu) učenici i učiteljice zajedničkim snagama zapisali su neke od naslova koje bi bile na policama prve svemirske knjižnice.

Igrali smo se i tko će prije, uz pomoć asocijacija (neke od rečenica iz lektira za učenike od prvog do četvrtog razreda), odgonetnuti o kojoj se knjizi radi. U zanimljivom i napetom slušanju i pokušaju da pogode, istaknuli su se pažljiviji čitači. Predloženo je i nekoliko naslova za čitanje. Svatko je za uspomenu ponio graničnik s logom organizatora.

I za kraj riječi Platona: „Knjige daju dušu svemiru, krila umu i mašti, a život svemu.“

Tekst napisala: naša Knjiži